Objavljeno: 25.09.2026. · ISO 14001

Odgovornost za štetu u životnoj sredini 2026: šta se mijenja za kompanije u Crnoj Gori

Objavljuje: ConsultHQ

Izmjene Zakona 114/2026 preciziraju odgovornost operatera za ekološku štetu, preventivne mjere, remedijaciju i princip „zagađivač plaća“.

Crna Gora od 11. avgusta 2026. primjenjuje izmijenjeni okvir odgovornosti za štetu u životnoj sredini. Zakon 114/2026 precizira postupanje kada postoji neposredna opasnost od štete, obaveze operatera nakon nastanka štete, preventivne mjere i remedijaciju, uz dalje usklađivanje sa Direktivom EU 2004/35/EZ i principom „zagađivač plaća“.

Za kompaniju ovo nije samo tema koja postaje važna nakon ekološkog incidenta.

Najveća vrijednost sistema je upravo prije incidenta — kada organizacija prepoznaje scenario koji može dovesti do štete i ima jasno definisan način reagovanja.

Zato su izmjene posebno relevantne industriji i drugim operaterima čije aktivnosti mogu uticati na zemljište, vode, zaštićene vrste ili druga dobra životne sredine.

Izmjene Zakona 114/2026 važe od 11. avgusta

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini objavljen je u „Službenom listu Crne Gore“ broj 114/2026 od 3. avgusta 2026.

Stupio je na snagu 11. avgusta 2026. i ima status važećeg propisa.

Izmjene su donesene radi dodatnog usklađivanja sa pravnom tekovinom Evropske unije u okviru Poglavlja 27.

Vlada je prilikom utvrđivanja predloga navela da se njima obezbjeđuje potpuno usklađivanje sa Direktivom 2004/35/EZ o odgovornosti za štetu u životnoj sredini u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete.

Princip „zagađivač plaća“ ostaje osnova sistema

Osnovna logika propisa je da operater koji prouzrokuje štetu ili neposrednu opasnost od štete snosi odgovornost za potrebne preventivne ili remedijacione mjere.

To je praktična primjena principa „zagađivač plaća“.

Ministarstvo je prilikom usvajanja izmjena posebno naglasilo upravo ovaj princip i odgovornost operatera za posljedice svojih aktivnosti po prirodne resurse i ekosisteme.

Za firmu to znači da trošak ekološkog incidenta nije ograničen na kaznu ili sanaciju sopstvene lokacije.

Može uključiti mjere potrebne za sprečavanje dalje štete i vraćanje oštećenog prirodnog resursa u odgovarajuće stanje.

Neposredna opasnost od štete aktivira obavezu prije samog incidenta

Jedna od najvažnijih poslovnih poruka ovog zakona jeste da odgovornost ne počinje tek kada šteta već nastane.

Kada postoji neposredna opasnost od štete u životnoj sredini, operater mora reagovati preventivno.

Postojeći regulatorni okvir zahtijeva sprovođenje odgovarajućih preventivnih mjera bez odlaganja, dok nadležni organ može tražiti potrebne informacije i sprovođenje dodatnih mjera.

Izmjenama iz 2026. upravo su dodatno precizirani postupci koji se odnose na neposrednu opasnost od štete i rano reagovanje.

To daje veliki značaj planovima reagovanja, odgovornostima i internim procedurama.

Preventivna mjera treba da spriječi da rizik postane ekološka šteta

Preventivne mjere treba posmatrati odvojeno od klasične korektivne aktivnosti nakon incidenta.

Njihova svrha je da spriječe nastanak štete ili ograniče njen razvoj.

Primjer može biti situacija u kojoj postoji curenje hemikalije ili kvar sistema, ali zagađenje još nije dostiglo prirodni resurs u obimu koji predstavlja štetu.

Kompanija tada ne treba čekati inspekcijski nalog ako je rizik već poznat.

Operativni sistem treba da omogući brzo prepoznavanje i reakciju.

Kada šteta nastane, fokus prelazi na remedijaciju

Ako je šteta već nastala, primjenjuju se mjere remedijacije.

Cilj nije samo ukloniti neposredni izvor problema.

Regulatorni koncept je da se oštećeni prirodni resurs, gdje je moguće, vrati u stanje koje je postojalo prije štete. Ako to nije moguće u potpunosti, mogu se primijeniti druge mjere kojima se nadoknađuje izgubljena funkcija ili vrijednost resursa.

Izmjene iz 2026. dodatno preciziraju sistem kroz primarne, komplementarne i kompenzatorne mjere remedijacije.

Za operatera to može značiti složeniji proces od običnog čišćenja lokacije.

Primarna remedijacija ima cilj vraćanje oštećenog resursa

Primarna remedijacija usmjerena je prema vraćanju oštećenog prirodnog resursa ili njegove funkcije prema prvobitnom stanju.

To je prvi cilj sistema.

Ako je, na primjer, incident uticao na zemljište ili drugi prirodni resurs, mjera treba da bude usmjerena na njegovo stvarno obnavljanje.

Nije dovoljno samo ukloniti izvor zagađenja ako posljedica ostane.

Komplementarne mjere postaju relevantne kada potpuni oporavak nije moguć

U određenim situacijama primarna remedijacija ne može potpuno vratiti oštećeni resurs.

Tada sistem predviđa komplementarne mjere.

Ministarstvo je kao primjer objasnilo da, kada oštećeni lokalitet nije moguće potpuno obnoviti prirodnim putem, može biti potrebno na drugom lokalitetu obezbijediti resurse ili funkciju odgovarajuće vrijednosti.

To dodatno povećava finansijski i operativni značaj prevencije.

Incident može stvoriti obavezu koja traje mnogo duže od samog događaja.

Kompenzatorna remedijacija odnosi se na privremeni gubitak resursa

Treći element su kompenzatorne mjere.

Njihova logika je nadoknada privremenog gubitka prirodnih resursa ili njihovih funkcija tokom perioda dok se ne postigne odgovarajući oporavak.

To znači da šteta nije završena samo zato što je započeta sanacija.

Važan je i period u kojem je funkcija prirodnog resursa bila izgubljena.

Ovo je jedna od oblasti koje su izmjenama iz 2026. jasnije sistematizovane prema evropskom modelu.

Operater po pravilu snosi troškove mjera

Regulatorna logika „zagađivač plaća“ direktno se vidi kroz troškove preventivnih i remedijacionih mjera.

Postojeći okvir nalaže da operater koji je prouzrokovao štetu ili neposrednu opasnost snosi troškove sprovođenja tih mjera, uz zakonom definisane izuzetke.

U hitnim situacijama Agencija može angažovati ovlašćeno pravno lice kada operater nije u mogućnosti da mjere sprovede bez odlaganja.

Troškove i tada, prema regulatornom obrazloženju, snosi operater.

To znači da nedostatak internog kapaciteta nije zaštita od finansijske odgovornosti.

Više operatera može značiti zajedničku odgovornost

Ekološki incident ne mora uvijek imati jednog jednostavno identifikovanog uzročnika.

Postojeći sistem predviđa i situacije u kojima su šteta ili neposredna opasnost povezane sa aktivnostima više operatera.

U takvim slučajevima troškovi mogu biti raspoređeni prema pravilima odgovornosti koja zakon određuje.

Za industrijske lokacije na kojima posluje više subjekata ovo daje dodatni značaj jasnom razdvajanju odgovornosti.

Ugovor sa izvođačem nije uvijek dovoljan ako operativna kontrola na lokaciji nije jasno uređena.

Agencija za zaštitu životne sredine dobija preciznije definisanu ulogu

Izmjene iz 2026. dodatno jačaju institucionalni okvir.

Ministarstvo je posebno navelo unapređenje nadležnosti Agencije za zaštitu životne sredine i inspekcijskih organa, kao i preciziranje postupaka za rano reagovanje i remedijaciju.

To za kompanije znači da komunikacija nakon incidenta ili neposredne opasnosti treba da bude dio unaprijed definisanog postupka.

Ne treba prvi put određivati nadležnosti kada incident već traje.

Veći je fokus na transparentnosti i evidencijama

Nove izmjene donose i veći nivo transparentnosti, učešća javnosti i sistema evidencije i izvještavanja.

Ministarstvo je navelo i buduće obaveze izvještavanja prema Evropskoj komisiji kao dio usklađivanja sa Direktivom 2004/35/EZ.

Za operatera to dodatno pojačava potrebu za pouzdanim zapisima.

Kod ozbiljnog događaja važno je moći rekonstruisati:

• kada je problem otkriven;
• ko je reagovao;
• koje mjere su preduzete;
• kakvi su rezultati mjerenja;
• kako su nadležni organi obaviješteni;
• kako je praćen rezultat remedijacije.

Bez tih podataka kompanija teže dokazuje šta je stvarno uradila.

Veza sa ISO 14001 je direktna

ISO 14001:2026 zahtijeva da organizacija identifikuje relevantne ekološke aspekte, obaveze usklađenosti, rizike i mogućnosti te pripremu za potencijalne vanredne situacije.

Zakon o odgovornosti za štetu u životnoj sredini daje pravni okvir za jednu od najtežih posljedica neadekvatno kontrolisanog ekološkog rizika.

Zato firma sa ISO 14001 sistemom treba da ovaj zakon uključi u svoje obaveze usklađenosti kada je relevantan za djelatnost.

To ipak ne znači da ISO 14001 sertifikat automatski štiti operatera od odgovornosti.

Zakonska odgovornost i sertifikacija sistema imaju različite funkcije.

Registar ekoloških aspekata treba povezati sa scenarijima ozbiljne štete

ISO 14001 kompanije često imaju registar ekoloških aspekata.

Problem nastaje ako se procjena završi samo ocjenom „redovne“ količine otpada, energije ili vode.

Za ozbiljnije industrijske procese treba razmotriti i nenormalne uslove i incidente.

Prosipanje hemikalije, kvar rezervoara, nekontrolisano ispuštanje ili drugi događaj mogu imati potpuno drugačiji uticaj od redovnog procesa.

Ako potencijalni scenario može dovesti do štete u životnoj sredini, preventivne kontrole treba povezati sa tim rizikom.

Plan reagovanja treba da bude operativan

Plan na papiru ima malu vrijednost ako zaposleni ne znaju kako da ga aktiviraju.

Kompanija treba da zna:

• ko prima informaciju o incidentu;
• ko može zaustaviti proces;
• koje mjere se preduzimaju odmah;
• ko kontaktira nadležne organe;
• koja oprema ili eksterni partner može biti potreban;
• gdje se čuvaju relevantne informacije;
• kako se događaj dokumentuje.

Kod većih rizika praktične provjere i vježbe mogu pokazati da li plan zaista funkcioniše.

Ugovoreni izvođači ne treba da ostanu izvan ekološkog sistema

Veliki broj incidenata može nastati tokom održavanja, transporta ili drugih poslova koje obavlja treća strana.

ISO 14001 sistem zato treba da obradi i procese koje organizacija povjerava eksternim partnerima, prema nivou kontrole ili uticaja koji može ostvariti.

Sa stanovišta odgovornosti za štetu mnogo je važnije kako je proces stvarno kontrolisan nego kako se izvođač zove u ugovoru.

Zato industrijska kompanija treba da provjeri procedure za izvođače koji rade sa gorivima, hemikalijama, otpadom ili drugim procesima povećanog ekološkog rizika.

Osiguranje ne zamjenjuje preventivni sistem

Kompanija može imati različite vrste osiguranja od odgovornosti.

To ipak ne uklanja zakonske obaveze sprečavanja štete i reagovanja kada do nje dođe.

Osiguranje može imati finansijsku funkciju.

Operativna i regulatorna odgovornost ostaju zasebno pitanje.

Zato se analiza ovog zakona ne treba svesti na provjeru polise.

Prvo treba procijeniti rizik i sistem kontrole.

Koje kompanije treba posebno da provjere novi okvir

Zakon nije podjednako značajan svakoj organizaciji.

Veći prioritet imaju firme čije aktivnosti mogu izazvati ozbiljniji uticaj na zemljište, vode, biodiverzitet ili druge prirodne resurse.

To mogu biti, zavisno od aktivnosti:

• industrijska postrojenja;
• kompanije koje koriste ili skladište veće količine hemikalija;
• određene energetske aktivnosti;
• operateri otpada;
• određene proizvodne djelatnosti;
• kompanije sa rizikom većih ispuštanja ili akcidenata.

Tačan regulatorni status treba provjeriti prema djelatnosti.

Nije racionalno isti nivo dokumentacije automatski primijeniti na svaku firmu.

Šta kompanije treba da provjere nakon avgusta 2026.

Prvi korak treba da bude provjera da li je novi okvir uopšte relevantan za procese kompanije.

Kod firmi sa većim ekološkim rizikom treba pregledati:

• važeći registar zakonskih obaveza;
• ekološke aspekte i scenarije incidenata;
• preventivne mjere;
• planove reagovanja;
• odgovornosti rukovodstva i zaposlenih;
• skladištenje hemikalija i drugih rizičnih materijala;
• kontrolu eksternih izvođača;
• dostupnost opreme i partnera za hitnu reakciju;
• način obavještavanja nadležnih organa;
• sistem zapisa;
• postojeće osiguranje i druge finansijske mehanizme gdje su relevantni.

Kod ISO 14001 kompanija pregled treba povezati sa EMS sistemom, a ne voditi kao odvojenu pravnu temu.

Ne treba automatski praviti nove procedure

Novi zakon ne znači da svaki industrijski klijent treba potpuno novi emergency plan.

Možda postojeći sistem već pokriva relevantne scenarije.

Prvo treba provjeriti njegov sadržaj i efikasnost.

Ako postoje praznine, mijenjaju se samo pogođeni elementi.

To može biti odgovornost, komunikacija, oprema, ugovor sa eksternim partnerom ili procedura reagovanja.

Gap analiza je zato racionalniji prvi korak od generičkog paketa novih procedura.

ConsultHQ može povezati zakonsku odgovornost sa ISO 14001 sistemom

Kompaniji nije potreban paralelni sistem za zakon i ISO 14001.

Potrebno je da ozbiljni ekološki rizici, pravne obaveze i priprema za incidente budu vidljivi u istom sistemu upravljanja.

ConsultHQ može kroz ISO 14001 i regulatory gap analizu provjeriti da li postojeći sistem obuhvata izmjene Zakona 114/2026, relevantne scenarije neposredne opasnosti, preventivne mjere i pripremu za remedijaciju.

Cilj je prepoznati rizik prije incidenta i jasno znati ko, kada i kako reaguje ako kontrola ipak zakaže.

Povezani tekstovi i usluge: ISO 14001 u Crnoj Gori, novi Zakon o hemikalijama i gap analiza.

Zvanični izvori: Službeni list: izmjene Zakona 114/2026; Ministarstvo ekologije: saopštenje o usvajanju; Vlada: okvir preventivnih mjera i remedijacije.

← Svi članci