Objavljeno: 25.09.2026. · ISO 14001

Izmjene Zakona o upravljanju otpadom 2026: šta firme u Crnoj Gori treba da provjere

Objavljuje: ConsultHQ

Izmjene Zakona 128/2026 proširuju odgovornost proizvođača, uvode nove rokove za ambalažu i tekstil te pojačavaju evidencije i planiranje otpada.

Crna Gora od 8. septembra 2026. primjenjuje izmijenjeni Zakon o upravljanju otpadom. Zakon 128/2026 detaljnije uređuje proširenu odgovornost proizvođača, ambalažu, električnu i elektronsku opremu, baterije, tekstil, otpad od hrane, biootpad i izvještavanje. Za kompanije to znači više obaveza vezanih za podatke, registre i dokazivanje stvarnog toka otpada.

Ovo nije potpuno novi sistem upravljanja otpadom.

Osnovni Zakon 34/2024 već je donio proširenu odgovornost proizvođača i značajne promjene u oblasti otpada. Izmjene iz 2026. taj sistem dodatno preciziraju, proširuju i postavljaju konkretne rokove za određene tokove proizvoda i otpada.

Za ISO 14001 kompanije promjena je posebno važna.

Registar zakonskih obaveza, plan upravljanja otpadom, evidencije i operativne kontrole treba provjeriti prema aktuelnom tekstu Zakona, a ne samo prema verziji iz 2024.

Zakon 128/2026 važi od 8. septembra 2026.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom objavljen je u „Službenom listu Crne Gore“ broj 128/2026 od 31. avgusta.

Stupio je na snagu 8. septembra 2026. i mijenja Zakon o upravljanju otpadom 34/2024.

Ministarstvo je prije usvajanja kao najvažnije oblasti izmjena izdvojilo proširenu odgovornost proizvođača, ambalažu, električnu i elektronsku opremu, baterije, tekstil, otpad od hrane, biootpad, evidencije, prekogranično kretanje otpada i jačanje nadzora.

To znači da se promjene ne odnose samo na kompanije koje se profesionalno bave otpadom.

Dio novih zahtjeva direktno pogađa proizvođače, uvoznike i kompanije koje proizvode ili stavljaju određene proizvode na tržište Crne Gore.

Proširena odgovornost proizvođača postaje mnogo konkretnija

Jedna od najvećih izmjena odnosi se na EPR – proširenu odgovornost proizvođača.

Izmijenjeni član 15 obuhvata proizvođače koji na tržište Crne Gore stavljaju:

• električnu i elektronsku opremu;
• vozila;
• baterije i akumulatore;
• gume;
• ambalažu;
• određene plastične proizvode za jednokratnu upotrebu;
• ribolovni alat koji sadrži plastiku;
• tekstilne proizvode.

Zakon ne tretira odgovornost proizvođača samo kao plaćanje naknade.

Obaveze mogu obuhvatiti organizovanje ili finansiranje sakupljanja i obrade otpada, ostvarivanje ciljeva reciklaže i ponovne upotrebe, informisanje javnosti, prikupljanje podataka i izvještavanje.

Za kompanije koje proizvode ili uvoze takve proizvode ovo treba postati posebna compliance oblast.

„Proizvođač“ ne znači samo domaća fabrika

Izmjene dodatno preciziraju definiciju proizvođača.

Ona obuhvata kompanije i preduzetnike koji proizvode, prerađuju, tretiraju, prodaju ili uvoze proizvode koji nakon upotrebe postaju otpad.

U definiciji se izričito pominje i prodaja na daljinu.

To je važno za uvoznike i online prodaju.

Kompanija ne treba automatski zaključiti da nema EPR obavezu zato što fizički ne proizvodi proizvod u Crnoj Gori.

Regulatorni status treba provjeravati prema tome ko proizvod stavlja na crnogorsko tržište.

Strani proizvođači koriste ovlašćenog zastupnika

Ako proizvođač nije registrovan u Crnoj Gori, Zakon predviđa da za obaveze programa proširene odgovornosti odgovara ovlašćeni zastupnik.

Ovo dodatno povezuje crnogorski sistem sa evropskim EPR modelom.

Posebno je relevantno međunarodnim kompanijama koje proizvode prodaju u Crnoj Gori bez sopstvenog lokalnog pravnog lica.

Za distributere i uvoznike zato je korisno jasno utvrditi ko u lancu ima status proizvođača i ko preuzima konkretne EPR obaveze.

Ambalaža dobija poseban registar proizvođača

Jedna od komercijalno najvažnijih promjena odnosi se na ambalažu.

Proizvođač ambalaže sa sjedištem u Crnoj Gori i ovlašćeni zastupnik proizvođača koji nema sjedište u zemlji treba da budu upisani u registar proizvođača ambalaže koji vodi Agencija za zaštitu životne sredine.

Registar obuhvata podatke o vrsti ambalaže koja se stavlja na tržište i ispunjavanju relevantnih obaveza.

Vlada treba dodatno da propiše detalje registra i organizovanih sistema za sakupljanje i obradu otpadne ambalaže.

Ovo je posebno relevantno:

proizvođačima ambalaže, prehrambenim proizvođačima koji stavljaju upakovane proizvode na tržište, uvoznicima i drugim firmama koje mogu imati status proizvođača prema Zakonu.

Program proširene odgovornosti za ambalažu treba uspostaviti do kraja 2027.

Zakon sada daje i konkretan rok.

Program proširene odgovornosti proizvođača za ambalažu treba da se uspostavi do 31. decembra 2027. godine.

To nije rok koji kompanije treba da tumače kao razlog da ništa ne rade do kraja 2027.

Za funkcionalan EPR sistem potrebni su registri, podaci o količinama, organizovani sistem i podzakonska pravila.

Kompanijama koje stavljaju značajne količine ambalaže na tržište zato ima smisla da već sada utvrde kvalitet podataka kojima raspolažu.

Elektronika i baterije imaju rok do kraja 2030.

Programi proširene odgovornosti za električnu i elektronsku opremu i baterije prema izmijenjenom Zakonu treba da se uspostave do 31. decembra 2030.

Zakon u međuvremenu detaljnije uređuje ciljeve prikupljanja i reciklaže za pojedine tokove.

Za kompanije koje ovu robu proizvode ili uvoze važno je pratiti i buduće podzakonske akte kojima će se operacionalizovati sistemi.

EPR obaveze zato treba posmatrati kao proces koji se postepeno uvodi.

Tekstil prvi put dobija poseban EPR sistem

Izmjenama je uveden poseban sistem za otpad od tekstilnih proizvoda.

Proizvođači tekstila i ovlašćeni zastupnici treba da budu upisani u odgovarajući registar i snose troškove organizovanog sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade tekstilnog otpada.

Program proširene odgovornosti za tekstil treba da se uspostavi do 31. decembra 2030. godine.

Zakon predviđa uključivanje proizvođača, operatera otpada, lokalnih samouprava, subjekata za ponovnu upotrebu i drugih relevantnih aktera.

To je nova compliance tema za tekstilnu industriju i uvoznike.

EPR sistem zahtijeva ozbiljnije podatke i izvještavanje

Izmjene uspostavljaju informacioni sistem proširene odgovornosti proizvođača kao dio informacionog sistema zaštite životne sredine.

Podaci obuhvataju učesnike organizovanih sistema, količine proizvoda stavljenih na tržište, količine sakupljenog i obrađenog otpada i godišnje izvještaje.

To ima vrlo praktičnu posljedicu za kompanije.

Ako firma danas ne može pouzdano da utvrdi koliko određene vrste ambalaže ili proizvoda godišnje stavlja na tržište, kasniji regulatorni reporting može postati znatno teži.

Podaci o proizvodu i ambalaži zato više nijesu samo komercijalni podatak.

Postaju dio environmental compliance sistema.

Organizovani EPR sistemi moraju imati kontrole kvaliteta podataka

Zakon zahtijeva da organizovani sistemi imaju odgovarajuće organizacione i finansijske kapacitete, kao i interne procedure za kontrolu internog upravljanja i kvaliteta prikupljenih podataka.

To je vrlo blisko sistemskom pristupu upravljanja kvalitetom.

Kada se obaveze zasnivaju na količinama stavljenim na tržište i sakupljenom otpadu, loš podatak može proizvesti pogrešan regulatorni izvještaj ili pogrešno finansijsko opterećenje.

Zato kontrola podataka postaje važna koliko i fizička kontrola toka otpada.

Finansijski doprinos treba da prati karakteristike proizvoda

Kod kolektivnih sistema finansijski doprinosi proizvođača ne moraju biti identični za svaki proizvod.

Zakon predviđa da se mogu razlikovati prema trajnosti, mogućnosti popravke, ponovne upotrebe i reciklaže proizvoda, kao i prisustvu opasnih materija.

To je važan signal prema principima cirkularne ekonomije.

Dizajn proizvoda postaje povezan sa troškovima njegovog budućeg otpada.

Za dio proizvođača ovo može vremenom uticati i na odluke razvoja proizvoda i ambalaže.

Plastične boce dobijaju fazne ciljeve sakupljanja

Izmijenjeni Zakon postavlja i ciljeve za otpadne plastične boce.

Dvije godine nakon datuma uspostavljanja programa proširene odgovornosti proizvođača za ambalažu treba odvojeno sakupljati 25%, a nakon četiri godine 50% masenog udjela boca stavljenih na tržište u relevantnoj godini.

Program ambalaže i sistem povraćaja jednokratnih plastičnih boca uvode se fazno.

Zakon predviđa da se postavljeni ciljevi ostvare najkasnije u roku od sedam godina od pristupanja Crne Gore EU.

Za proizvođače pića i druge velike korisnike plastične ambalaže ovo je oblast koju treba pažljivo pratiti.

Izmjene uvode i konkretne ciljeve za smanjenje otpada od hrane

Ovaj zakon nije relevantan samo industriji ambalaže.

Do 31. decembra 2035. predviđeni su nacionalni ciljevi smanjenja otpada od hrane.

U preradi i proizvodnji cilj je najmanje 10% smanjenja u odnosu na prosječno godišnje stvaranje otpada između 2027. i 2029.

U maloprodaji, distribuciji, restoranima, ugostiteljstvu i domaćinstvima cilj je najmanje 30% smanjenja po stanovniku u odnosu na isti bazni period.

Ovo ne znači da pojedinačni restoran danas automatski ima pravnu obavezu da do određenog datuma smanji vlastiti otpad tačno 30%.

Riječ je o nacionalnim ciljevima koji će se sprovoditi kroz konkretne mjere i politike.

Ipak, pravac regulatornog razvoja je vrlo jasan.

Doniranje hrane dobija veći značaj u politici sprečavanja otpada

Zakon među mjerama za smanjenje otpada od hrane navodi podsticanje doniranja i drugih oblika preraspodjele hrane za ljudsku ishranu.

Prednost treba dati upotrebi hrane za ljude u odnosu na korišćenje za hranu životinja ili neprehrambene proizvode.

To se dobro povezuje sa novom Uredbom o higijeni hrane 91/2026, koja je već detaljnije uredila higijenske aspekte preraspodjele hrane.

Za hotele, trgovine i proizvođače to otvara temu organizovanog upravljanja viškovima hrane.

Ne samo njihovog odlaganja.

Biootpad dobija dodatni značaj u odvojenom sakupljanju

Izmjenama se komunalni biootpad dodaje među tokove za koje je relevantno odvojeno sakupljanje.

To dodatno pokazuje smjer politike otpada.

Organski otpad ne treba automatski završavati u miješanom komunalnom toku kada postoje uslovi za odvojeno upravljanje.

Za hotele, restorane, trgovinu hranom i prehrambenu proizvodnju ovo će postajati sve relevantnija operativna tema.

Plan upravljanja otpadom mora pratiti promjene u poslovanju

Ovo je jedna od najvažnijih promjena za ISO 14001 klijente.

Izmijenjeni Zakon zahtijeva da proizvođač otpada izvrši reviziju plana upravljanja otpadom bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od značajne promjene koja utiče na vrstu, količinu ili način upravljanja otpadom.

Zakon posebno navodi promjene:

• tehnološkog procesa;
• subjekta koji sakuplja ili tretira otpad;
• drugih okolnosti relevantnih za upravljanje otpadom.

Agencija može zahtijevati reviziju plana kada želi provjeriti njegovu usklađenost sa stvarnim stanjem i Zakonom.

To je vrlo konkretan compliance zahtjev.

Plan više ne treba posmatrati kao dokument koji se mijenja samo kada mu „dođe rok“.

Promjena sakupljača otpada može zahtijevati izmjenu plana

Ovo je praktičan primjer prethodnog zahtjeva.

Kompanija može promijeniti partnera koji preuzima određenu vrstu otpada jer je dobila bolju komercijalnu ponudu.

Međutim, ako ta promjena utiče na način upravljanja otpadom, treba provjeriti da li pokreće obavezu revizije plana.

Zato nabavka i sektor zaštite životne sredine ne treba da donose takve odluke potpuno odvojeno.

Change management treba da obuhvati i environmental compliance.

Izvorni proizvođač otpada i dalje ima odgovornost za krajnje postupanje

Osnovni Zakon već je propisivao da predaja otpada drugom licu ne znači automatski prestanak odgovornosti izvornog proizvođača za pravilnu preradu ili odstranjivanje otpada.

To ostaje važna poruka za kompanije.

Nije dovoljno imati račun firme koja je „odvezla otpad“.

Treba provjeriti status partnera i imati dokumentacioni trag koji odgovara konkretnom toku otpada.

Za opasan otpad značaj te kontrole je još veći.

Nepropisno odložen otpad može stvoriti problem i vlasniku lokacije

Izmjene dodatno preciziraju zabranu odbacivanja i odlaganja otpada u životnu sredinu i na neuređenim odlagalištima.

Ako vlasnik nepropisno odloženog otpada nije poznat, obaveza uklanjanja može pasti na vlasnika ili korisnika zemljišta ili objekta na kojem se otpad nalazi.

Za kompanije sa većim lokacijama, skladištima ili industrijskim kompleksima to je važan razlog da kontrolišu prostor.

„Nije naš otpad“ ne mora automatski značiti da problem može biti ignorisan.

Operateri postrojenja imaju jače zahtjeve prijavljivanja incidenata

Izmjene uvode dodatne prekršajne odredbe povezane sa postrojenjima za upravljanje otpadom.

Relevantan događaj koji može uticati na stabilnost postrojenja ili značajan negativni uticaj na životnu sredinu treba prijaviti bez odlaganja, a najkasnije u roku od 48 sati od saznanja za događaj.

Predviđa se i obaveza primjene internog plana za vanredne situacije kada je primjenjiv.

Ovo je uža tema za kompanije koje same upravljaju postrojenjima za otpad.

Nije obaveza svakog proizvođača otpada.

Šta kompanije treba da provjere sada

Izmjene iz septembra ne znače da svaka firma treba potpuno novi sistem upravljanja otpadom.

Prvo treba utvrditi gdje kompanija ulazi u novi okvir.

Posebno treba provjeriti:

• da li firma ima status proizvođača prema EPR pravilima;
• koje proizvode stavlja na tržište Crne Gore;
• količine ambalaže i drugih relevantnih proizvoda;
• kvalitet podataka potrebnih za buduće registre i izvještavanje;
• status postojećeg plana upravljanja otpadom;
• da li je bilo značajnih promjena koje zahtijevaju njegovu reviziju;
• ugovore i dozvole sakupljača i obrađivača otpada;
• interne evidencije o vrstama i količinama otpada;
• tok biootpada i otpada od hrane gdje je relevantan;
• ISO 14001 registar obaveza usklađenosti.

Za proizvođače ambalaže i upakovanih proizvoda poseban prioritet predstavlja EPR sistem koji treba uspostaviti do kraja 2027.

ISO 14001 treba povezati sa promjenama Zakona, ne voditi odvojeno

ISO 14001:2026 zahtijeva da organizacija identifikuje i prati relevantne obaveze usklađenosti.

Izmjene Zakona 128/2026 zato kod relevantnih klijenata treba da uđu u registar zakonskih obaveza.

Mogu uticati i na:

• ekološke aspekte;
• operativne kontrole;
• dobavljače otpada;
• ciljeve smanjenja otpada;
• dokumentaciju;
• upravljanje promjenama.

To ne znači da sertifikat treba ponovo raditi.

Dobar ISO 14001 sistem treba upravo da omogući kontrolisano uvođenje ovakve regulatorne izmjene.

ConsultHQ može povezati novi zakon sa postojećim sistemom upravljanja otpadom

Najveći rizik nije da kompanija nije pročitala svih 41 izmjenu Zakona.

Rizik je da ne prepozna nekoliko izmjena koje se direktno odnose na njen poslovni model.

ConsultHQ može kroz ISO 14001 i regulatory gap analizu provjeriti EPR status, plan upravljanja otpadom, evidencije, ugovorene operatere i povezane procedure prema Zakonu 34/2024 sa izmjenama 128/2026.

Za proizvođače ambalaže i druge kompanije koje stavljaju proizvode na tržište pregled može uključiti i pripremu podataka potrebnih za budući EPR sistem.

Cilj je da zakon bude preveden u konkretne odgovornosti i procese, bez stvaranja paralelne administracije koja ne pomaže operativi.

Povezane usluge i tekstovi: ambalaža za hranu, ISO 14001, gap analiza i novi Zakon o hemikalijama.

Zvanični izvori: Službeni list: izmjene Zakona 128/2026; Službeni list: osnovni Zakon 34/2024; Ministarstvo ekologije: saopštenje o izmjenama.

← Svi članci